Već godinama radim u jednom restoranu kao glavni kuhar i ekipa je manje-više ista, jedino se povremeno koji konobar promjeni ili neko od kuhara. Nađu ljudi bolje mjesto i to je to. Meni je nekako odgovarala atmosfera u restoranu. Dobar sam bio i sa gazdom i gazdaricom, a ekipa me slušala. Doduše uvijek je netko imao svoje kreativno mišljenje, koje bi nakon rasprave prihvatili ili, a to je bilo rijeđe, odbili. Slobodni dani nikad nisu bili problem jer smo uskakali jedan za drugoga i bilo je sve OK.

Prije mjesec dana je došla nova konobarica, a za nju sam znao da je radila u jednom hotelu, pa je mala znala znanje, a ja sam se dodatno raspitao kod tamošnjeg šefa kuhinje, jer moraš znati sve o svom ‘neprijatelju’. Uz sve pohvale i hvalospjeve o maloj, koja se zvala Tihana, dobio sam i jednu naoko čudnu informaciju. Naime, moj kolega mi je rekao da pripazim malo na ekipu jer je mala žderačica muškaraca. Nasmijao sam se na to i samo rekao:

– Daj Siniša, nemoj me zajebavat. Pa nije valjda takva? ! ? -uz smijeh sa druge strane žice čuo sam samo:
– Još kako! ! ! Pazi Ivo ti na svoju ekipu, mala je možda sitna, ali lomi muške samo tako. Pola ekipe mi je ludo za njom, a koga potroši ostavi kao posrane gaće.. -govorio mi je Siniša, a ja sam se samo smješkao, ali sam samo rekao:
– No dobro, javim ti ako mala nešto pokuša..

Prvih mjesec dana se ništa nije dešavalo, mada sam vidio da neki mlađi konobari oblijeću oko Tihane kao noćni leptiri oko ulične lampe, ali mala nije trzala na njih. Nekako se činilo da izbjegava sve, a onda je ošla jedan dan do mene i tiho me upitala:

– Oprostite šefe.. -ipak sam bio šef kuhinje i barem desetak godina stariji od nje, te viši skoro za pola metra od nje, pa mi je bilo nekako logičan takav pristup, a na moj upitni pogled samo je nastavila- .. da li bi mogli porazgovarati, nasamo?

Nije bilo neke gužve i moja ekipa je bila na kratkom predahu iza restorana na kavici i čik pauzi, pa smo mogli u miru razgovarati. Počela je isprva nekako sramežljivo i nemušto prigovarati na to kako ju kolege salijeću, pa kako su ovi iz kuhinje malo pre napasni. Odmah sam pomislio na Tomislava, jer sam znao da mu je to pravi izazov i samo se neprimjetno nasmješio, pa sam joj onda još tiše rekao da sam čuo dosta toga o njoj, te joj u skraćenom obliku ispričao razgovor između Siniše i sebe, izbacivši imena iz razgovora. Tihana me gledala u čudu i sve više se crvenila, te je gledala okolo po mom uredu, a ja sam sa iznenađenjem primjetio da su joj se bradavice na onim trojkama napele i onda se ustala i tiho rekla, jer smo čuli ekipu kako je već došla u kuhinju:

– Izvinite šefe na tome, ali mene privlače autoritativni muškarci, a Vi.. Vi ste meni jako privlacni.. -nakon toga je izletila iz mog ureda kao furija, a ja sam si malo razmišljao šta bi to trebalo biti, pa sam na kraju samo slegnuo ramenima i prihvatio se posla, a onda se pojavio Tomislav i upitao:

– Šefe, sve OK?
– Aha.. samo mala se požalila da ju salijećeš? -pogledao me kao da sam neko svjetsko čudo i rekao:
– Šefe, pa mala je takva ? ! ? !
– Svejedno, stani malo na kočnice, a svoga spremi u gaće, OK? Ne želim pizdarije na poslu, dogovoreno?
– Je šefe.. -to je tako skrušeno rekao i otišao pomalo pokunjeno natrag u kuhinju, a ja sam si mislio da nas čekaju teški trenuci.
Naredna dva tjedna je bilo sve OK, a onda kad sam nakon kraja smjene radio popis za nabavu za vikend, jer nas je čekala ludnica, u skladište je ušla Tihana noseći stvari iz sale do njihovog skladišta, pa me samo pogledala nasmješivši se i ušla kod njih, a ja sam nastavio dalje svoj posao. Nakon minute sam čuo kako zaključava njihovo skladište i ulazi kod mene, pa je zatvorila vrata i prišla mi, te me primila za.. za nastavak kliknite na reklamu ispod..

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here